Life in Amsterdam
četvrtak, 29.12.2011.
Dragi....
Dragi moji Blog prijatelji,
nesto me nema, duga prica, ali ja vama svima zelim da vam Nova bude sto bolja, uspjesnija, zdravija i perspektivnija od ove koju ostavljamo za nama !!! Mislim na sve vas !! Veliki poljubac
Mama iz Amsterdama
srijeda, 19.10.2011.
Pregled zastarjelih novosti...
Zivot u Amsterdamu uplovio je u neke mirne vode...nazovi mirne. Nakon pomalo turbulentnog godisnjeg odmora. Prerano smo se, naime, poveselili da je sa Pikulom proteklo sve u redu...par dana prije povratka u Zagreb, zakurilo dijete..pomislih, nije tako strasno, 38.7. Ne lezi vraze, krenusmo na hitnu..i tamo sam opet zinula, jerbo: dosli smo na hitnu, dijete dobilo toplomjer u cekaonici, pedijatar u 20.00 odlazi doma, naguralo se, brate, u cekaonici ljudi sa djecom koja povracaju, sa djecom kojima glavice sijaju od suncanice, sa djecom koja vriste..i to sve pomijesano sa velikima koji su: ili na rubu srcanog udara (ako ga i nisu dobili tamo u cekaonici) , ili sa opeklinama, ili sa ubodima pcela i anafilaktickim sokom.....svaki put kada su se otvorila vrata ordinacije, nahrupilo celjade urlicima na doktoricu..konacno, kada je Pikuli temeratura udarila na 40 i nesto, dijete pocelo buncat, meni se noge odsijekle..jer kako trazit primanje preko reda prije nekog gospodina u godinama koji je sav vec poplavio, drzi se za prsa i za stap i mumlja da ne moze disat...U toj gunguli, primise nas na sporedna vrata, onako poskrivecki (?)..i odmah su poceli na mene urlat da zasto nisam djetetu dala antipiretik..ja kazem da smo mi ovdje naucili da mu ne smijemo ista davat tako da mu eventualno izvadjena krv daje prave podatke..onda su mu oni htjeli nesto dat, ali: u cijeloj Hitnoj nisu mogli nac niti jedan Andol, Plivadon, Lupocet ili tako slicno !!!! i opet su se onda, valjda od nelagode, poceli na mene derat da zasto nisam nesto djetetu dala, makar stavila u dzep - ja mirno odgovaram da imam cepice u frizideru doma u mjestu cca 20 km od Hitne i da ih nisam stavila u dzep jer bi onda bili neupotrebljivi i da sam mislila da ce se rastopit, uostalom, ocekujes od Hitne da ima sredstva protiv bolova, temperature...barem to..Na to su pozvizdili i poslali nas na Pedijatriju u bolnicu...tamo su mi dali da dijete tusiram hladnom vodom, na sto je Pikula poceo urlat i molit me da prestanem...za obrisat dijete dobila sam dvije jastucnice...na kraju, dobio antibiotike, nalazi bili gotovi za pola sata (ovdje u NL cekamo bar 3 sata, najcesce nas zovu tek popodne za rezultate)..krv: S-u-p-e-r !! onda sam se konacno opustila i izvela par zonglerskih trikova lopticama za djecu u cekaoni :).Vratismo se u nase Malo Mjestasce na odmor, Svekrva trci i nesto susljeta mom Muzu u uho, ja pitam sto je, Muz ne odgovara, na moje inzistiranje da cu momentalno otpjesacit natrag u Veliko mjesto i nestat u vidu lastina repa, Muz kaze: mama je vidjela zmiju u dvoristu, nije je uspjela zatuc metlom, otpuzala u spremiste sa potrepstinama za plazu (zmija, a ne mama :)..Ja se smrzla, za mene odmor gotov tim vise sto je i Pikula bio u blagom bunovnom stanju...nekako su me nagovorili da ostanemo, djeci zabranila priblizavanje spremistu a ja ga zaobilazila u sirokom luku...svaki dan sam zavirivala djeci ispod jastuka, dizala madrace, zatvarala skure iako je vani bilo 45,3 stupnja...nesto cega se najvise bojim u zivotu, osim bolestina, je zmija !! Uvjeravali su me da to nije poskok, ma , meni cim izgleda ko zmija, paluca jezikom ko zmija i izvija se ko zmija - to je zmija !!! A kako samo se naveliko primili raskrcavanja Amazone u nasem dvoristu, svaka grancica mi je bila ta zmijurina i svakim danom je dobijala na tezini i duzini i otrovnosti, tako da je na kraju jedno 4. dana izgledom (u mojim neurozama u glavi) i duzinom licila na anakondu, a po otrovnosti se priblizila zelenoj mambi !! paralizirana od straha, svaki dan sam odlazila na rekreativno raskrcivanje drace obucena u duge rukave, duge hlace, gumene cizme do koljena rukavice za baustelu, sve dok jedan dan moja Sveki nije slavodobitno uzviknula : Podstanar !!! (code ime za zmiju, da ne bismo strasili djecu ) i drzeci je rukom za rep pokazala moju mambu : sljepic duzine cca 20 cm, malo siri od olovke..kaze Muz da je to malo veci crv, ali kada se glavica digla i kada se batrgala...ma, mani me se, mamba !!! otrcala sam u kucu dok su se oni rjesavali posmrtnih ostataka !!
U Amsterdamu bilo zacudjujuce toplo, tako da su roditelji odlucili djeci pustit da se brckaju u jednom kanalu u obliznjem parku, da se malo ohlade. Problem je bio u tome, sto su, osim djece u taj kanalcic-potocic, pustali i pse i druge kucne ljubimce, pa je cistoca bila diskutabilna...kako rec peseku da ne piski bas pokraj bebe u pelenama koja se bezbrizno brcka i sjedi u plitkom na sloju mahovine...sljedecih par dana naslusali smo se jadikovki mama kojima su djeca dobila temperaturu, dijareju gore i dolje...i potajno smo dobili zadovoljstinu jerbo nas djeca su se kupala u znoju lica svog, naravno, uz glasne proteste, ali su ostala postedjena. Sljedece sto me izbacilo iz takta: u skoli organizirali predavanje o bullyingu. Hvale vrijedna inicijativa, osim sto su za termin odabrali bas godisnji (!!!) roditeljski sastanak. Ali, kazem, neka, bar cemo cuti nesto sto ce nam koristit. Predavanje se svelo na to kakve sve vrste zrtava (ovdje se to zove "'pesten") ima, kakvih sve nasilnika ima, o digitalnom nasilju...a kada je jedan tata postavio pitanje kako djelovati protiv takvih nasilnika, od sto glasa, glasa cuti nije !! Nismo dobili odgovor na najvaznije pitanje veceri: nastavnici i predavac digli su zid sutnje, zamjenik direktora je ubrzano zavrsio predavanje i poslao nas u razrede ...kao da sam se vratila u skolske klupe ! A tema mi je bila i vise nego interesantna jerbo Pikula mi je izlozen maltretiranju !! Zeza ga jedna grupa klinaca jer je pao razred, rugaju mu se, pa ga Pikulina brani, pa onda nju napadnu, pa onda vrijedaju mene kao mamu i govore pogrdne rijeci !! Klinci mi dolaze traumatizirani iz skole,jer, ako su i oguglali na vrijedjanje njih, kada cuju da im mamu netko izruguje i naziva pogrdnim rijecima, to ih strasno uznemirava !! Rekla sam sve uciteljici, obracunala se verbalno i sa tim klincima, pozvala ih na red i rekla da cu im policiju doma poslat !! Uzalud !! Za sada stvari miruju, uciteljica je navodno napravila neki izvjestaj i pozvala roditelje te djece na razgovor. Neki dan sam dosla u razred od Pikuline a meni taj balavac posalje poruku po svom potrcku da ce me nozem razrezat na komade !!!! Govorimo o osmogodisnjacima !!!! Da me nesto zabrinulo i nije, znam malog, malo jace ga kvrcnes po glavi i vec ima potres mozga..nego, on ima stariju bracu, takodjer polu-kriminalci, obitelj poznata po sitnim kradjama, vec intervenirala policija...nikad ne znas kad te moze mrak progutat...skola, valjda da zadovolji formu, navodno, postrozila kriterije sto je nasilnistvo a sto nije, ali u njih se pouzdat.... A kvartovski policajci pokazuju razumijevanje jer je tata invalid koji se vozi na triciklu....
I na kraju, opet jedna nebuloza ovih Niskozemaca. Dosla je jesen. A kako znamo, oni se strasno prepadnu jeseni. Jer pada lisce. I to lisce pada na prugu. To lisce nitko ne cisti sa pruge. Pa, po uzoru na Rvacke Zeljeznice, svako malo neki vlak stane pa mora cekat da se manuelno obradi prepreka na pruzi. To je nocna mora za putnike Brzog Vlaka. Koji, osim sto bi trebao biti brz i nuditi odredjeni komfor, nema WC !!! A putnici koji stanu skupa sa vlakom zbog lisca, ne smiju na silu otvarati vrata. Zakljucak se sam namece: jako puno cupkanja na jednoj nozi, stenjanja i psovki !! I tako su Nederlandse Spoorwegen (po naski HZ) izmislili da ce samo putnicima koji su u velikoj nuzdi da obave malu nuzdu, dijeliti "pish-vrecice" ! kao nekad vrecice za povracanje u autobusima...sa jednom iznimkom: nuzda se obavlja u maloj prostorijici pokraj masinovodje, znaci, za vlakovodju dupli posel, upravljanje vlakom i uloga toalet dame, uz popratne miomirise....u tisku nastala konsternacija, na sto su NS u obranu navele da se u tim vrecicama nalazi prah koji urin pretvara u gel i da se tako lakse rjesavas otpada...a dok vlak ne stane u stanici, kuda sa tim vrecicama, pod pazuh ?? I jos su rekli da nema govora da ce se kabina vlakovodje koristit za WC u nuzdi, ali nisu rekli koju prostoriju su dodijelili za taj cin.
Update slijedi !!
Dragi moji, puno vas sve voli i ljubi
mama iz Amsterdama
subota, 11.06.2011.
Zablistalo nesto...u mom oku
Probudim se, otvorim balkonska vrata, a dolje, na ulici, polaganom voznjom prolazi ZG registracija....nesto me ubode, pa mi se zeludac zgrci, pa mi se stvori knedla u grlu..
Tamo je moj dom...tamo pripadam.
srijeda, 25.05.2011.
pfff
Prema podacima ESAC projekta (European Surveillance of Antimicrobial Consumption) Hrvatska se po izvanbolničkoj potrošnji antibiotika nalazi na osmom mjestu od 25 europskih zemlja. Više od Hrvatske, u kojoj na 1000 stanovnika antibiotike koristi oko 20,53 pacijenta, troše Grčka, Francuska, Luksemburg, Portugal, Slovačka, Italija i Belgija, a manje među ostalim Poljska, Irska, Island, Izrael, Slovenija. Najmanje antibiotika troše skandinavske zemlje te Njemačka, Austrija i Velika Britanija. No, na samom začelju, sa samo devet pacijenata na 1000 stanovnika koji se liječe antibioticima je Nizozemska, što nikako ne znači da su njezini građani manje bolesni ili da možda više umiru zbog manje uporabe antibiotika.
Malo cudan pocetak posta :) Nakon dugog vremena. No, evo , to je jos jedan iz primjer zemlje u kojoj zivim, reformatorske, stedljive..
Na brzaka : Pikula je, prema zadnjoj kontroli od prije par dana, OK !!! Narastao je u 4 mjeseca 2 cm, sto se mozda vama ne cini puno, ali nama je to kao da je postao Gulliver :) Doktorica je njegovih 600 grama dobivenih u ta 4 mjeseca, progledala kroz prste, jer on RAAASTEEEE :0). Kaze ona: ako ste vi sa time zadovoljni, onda sam i ja. Vidimo se u 11. mjesecu. Sto opet vama ne govori puno, ali nama je to veliki, dobar znak da ona ne smatra cesce posjete onkologiji vise potrebnima. Bunim li se ja to u hrvatskoj gramatici ??? Nije vazno.
Pikulina je isto OK. Lajava kao i uvijek. Prznica i piljarica :) U nju je zaljubljeno pola razreda, a ona tako to i vraca..tako da je i ona u pola razreda zaljubljena. Druga polovica su cure. :)
Jos uvijek vodimo ratove sa skolom. Nevjerojatno, eto, nova odluka je da djeca imaju tjelesni odgoj u parku. Ono, friski zrak, svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje itd...Ali, ovdje je friski zrak uistinu "friski"tj. nekih 7-8 stupnjeva, a oni djecicu, ko ovcice, natjeraju u sportskoj odjeci, znaci hlacice, dokoljenkice i majcice, na tjelesni na zrak. Kojeg vidis kad izdises u obliku tople pare iz tvojih plucica. I tako djecica, trepereci, cvokocuci, brrr-juci skakucu po parku, dok njihova uciteljica-gimnasticarka, stoji zabundana u trenirku s dugim rukavima i nogavicama, debele carape, i sal !!!! U ruci drzeci kantu sa toplom kavom, ona naredi djeci da sjednu na zemlju. Neki se neckaju, hladno, guza protestira, ali ona zapovjednim glasom utisa prosvjednike !! Svi posjedase. Na nas upit/protest/i u konacnici nevjerica i bijes, slijezu s ramenima i govore da djeci nije zima i da se mrlje od trave na koljenima, sportskim gacicama i dresovima lako peru ??? Ljutimo se i na ucitelje koji uporno, tijekom pola sata igre , djecu salju na to igranje u dvoristu iako pada kisa. Potpuno mokri, kosa se cijedi...a nije to nista, kazu velebni ucitelji, neka se djeca uce da zive u mokroj zemlji....to je valjda islo nas koji nismo iz te mokre zemlje i volimo imat kisobran kada pada. Bilo sto. Ne daj Boze da djeca stanu pod nadstresnicu...moraju se igrat, pa makar po cijenu upale pluca. Pod nadstresnicom i ovao i onako nema mjesta, jer tamo stoji plejada uciteljica sa kantama tople kave u rukama..cavrljajuc.
Biser dana !! Pikulina tati: "Tata, ovo sto radis nije plesanje, to je odrzavanje ravnoteze !!! :)
Puno pusa svima, oprostite na dugom nejavljanju !! Mama iz Amsterdama !!!
ponedjeljak, 14.03.2011.
Skrusenost..
Kako je covjek malen kada se susretne sa bijesom prirode.
Japan.
Gledam te strahote na svim mogucim news programima, uzasnuta, sa velikom knedlom u grlu i sa suzama u ocima. Strasno me pogadja tudja nevolja, nemoc, ocaj...Gledam tu naciju na koljenima, gledam te mirne ljude kako tek sa malim zrncem panike prozivljavaju katastrofu nevidjenih razmjera. Gledam kako njihova tradicionalna mirnoca puca po savovima, maska kibuki-dame se razbija i kako prikrivaju emocije i suze stavljajuci ruku pred usta, kao da im je neugodno. I dalje disciplinirano cekaju u redovima za dvije flase vode i par baterija. I ne daju da im se ocituje strah u ocima od iminentne nuklearne katastrofe. A buduci su poznati po dugovjecnosti, sigurna sam da ima jos onih koji se sjecaju iz vlastitog iskustva strahota Hiroshime i Nagasakija.
Preneseno u Nigdjezemsku. Ovdje su mirni. Od potresa. Naime, tu i tamo negdje na sjeveru zemlje malo se protrese, gotovo nezapazeno. Kako bi i moglo biti strukturalnih steta kada cijela zemlja pociva na pijesku. Ovdje prijeti druga nedaca. More. I iako su Nizozemci svjetski strucnjaci u water managementu i grade brane, nasipe i stvaraju svjetska arhitektonska cuda u zastiti od moguce navale vode, tako ipak ne ostaje sve na tehnologiji, jer svaki dan, prilikom velikih kisa, na teren izlaze terenci "na noge" sa dugackim stapovima, koje zabijaju u zemlju pokraj nasipa, ne bi li vidjeli kolika je vodena saturacija i da li prijeti "earth slide" iliti urusavanje. Podsjeca me na onu bajku o spasavanju Holandije guranjem prsta u rupicu na dijku iliti brani. Ova japanska katastrofa u javnost priziva ovdasnju spremnost na katastrofe..poplave, gigantske pozare u tvornicama kemikalija koje su gradjene prakticki ljudima na kucnom pragu, sto je , uostalom, neizbjezno u zemlji takve guste naseljenosti. Nedavno su primjetili da im walkie-talkie sistem samo za kalamitet-sluzbe napravljen - ne funkcionira. Vatrogasci, policija, vojska i ostale sluzbe spasavanja nemaju sistem koji je 100 % pouzdan i to se dokazalo prosle godine kada je pao avion Turkish Airlinesa - nije se znalo tko pije tko placa. Komunikacija se prekinula i ljudi iz tih sluzbi su svojim privatnim mobitelima nazivali okolo. Drugi segment je svijest ljudi o mogucoj kalvariji. Buduci ovdje od malih nogu zive sa vodom, ljudi se navikli. U njima ne postoji niti zrnce straha od potopa, koji je , zapravo, vrlo vjerojatan uslijed "efekta staklenika", otapanja leda na polovima, mijenjanja svjetske klime itd...Najcrnji scenarij dizanja morske povrsine potapa gotovo cijelu Nizozemsku, osim malih krpica zemlje na sjeveru i nesto na jugu. Ali, oni se ne brinu. Da li su ignorantni, arogantni, previse bezbrizni ili lijeni...ne znam...
Ali znam da se ne mozes suprotstaviti bijesu prirode i trebali bi svi biti skruseni i maleni...U mislima i srcu sa ljudima u Japanu....
Pozdrav svima od mame iz Amsterdama !!! Pusa
četvrtak, 03.03.2011.
Ufatite lopova !!!!
Mjesto zbivanja: plocnik ispred moje zgrade
Ucesnici: dva vesela striceka i dva policajca na biciklu
Krim: pjevanje i malo preglasno prepucavanje kao posljedica intoksikacije alkoholom iliti po nasem "striceki su si malo previse popili"
Vrijeme zbivanja: prije 10 minuta
Obavljajuci u kuhinji kuhinjske poslove zacuh galamu izvana. Kako to nije neuobicajeno u Amsterdamu, nisam tome pridavala previse paznje. Ali galama se pojacavala, pa sam virnula preko balkona. Vidjeh tamo: policajca sa biciklima: dva, veselih sticeka: dva, od toga jedan ima lisice, pribijen uz zid sa nosem u mom postanskom sanducicu. Drugoga su pustili bez lisica jer je u to vrijeme pjevao nizozemsku himnu na sav glas, pa ga nisu htjeli ometat. Plus toga, bio je jedno 10 metara udaljen od ovoga u lisicama, pa se policajcima nije dalo trcat za njim, jer covjek lijepo pjeva i stoji na mjestu, uostalom, sa rukom na srcu, odjeven u narancastu jaknu (nacionalna boja). On je, onak veselo, izmedju kitica himne, vikao svom kolegi: "kompa, budi pristojan prema policajcima, ja dodjem odmah, samo da stavim navlaku na sjedalo mog bicikla!!!" i nastavi pjevat. Policajci cekaju. Dolazi policajac motorist. Blokira ulicu poprecno sa motorom. Opet cekaju. Dolazi drugi motorizirani policajac. Ostane sjedit na motoru, kao pojacanje. Za to vrijeme, jedan policajac u plavom, dakle biciklist-policajac, hoda onak nezainteresirano prema "pjevacu", okrece mu ruke na ledja, a ovaj i dalje pjeva. Bez otpora. U medjuvremenu dolazi i treci motor-policajac, taj vise nema gdje parkirati, pa se smjesta sa motorom na plocnik. Kordon se pojacao dolaskom policijskog "haps-kombija" sa jos dvoje polikajaka, pardon, jednom policajkom u uniformi i jednim u civilki, koji je zvakao sendvic. U daljini se cuje policijska sirena. Sad vec pomalo sa strahom promatram taj policijski "overkill" i ocekujem jos jedna policijska kola. >>Srecom, samo je prosao sa rotirkom pokraj svojih kolega, koji su uljudno odmakli svoje motore e da bi prosao kolega koji "eto, lovi prave kriminalce, dok se mi zekamo sa ovima glasnima !!...Utrpase veseli dvojac u kombi, uz grleni poklic "pjevaca" : "Cuvajte mi bicikl !!!!" I odose.
Osobno, nemam nista protiv ljudi koji popiju casicu vise. Dapace, ako se ne prekoraci granica, ljudi su veseliji, opusteniji i mozda kroz njihove roze naocale svijet vise nije tako surov. Druga stvar je kada to predje u ovisnost. Ondak je grdo. Ostadoh frapirana neki dan clankom u novinama : "Oko 10 % lijecnika ovisnici o alkoholu i drogama". Clanak navodi kako su , osim sto su ovisnici, i jako tvrdoglavi, jer lijecnik je zadnji koji ce sam sebi i drugima priznat da je ovisnik. I zato su ovi ovdje osnovali "prijavne punktove"- ali ne za javnost, nego da se lijecnici sami prijave i tako anonimno dobiju pomoc. I onda, kada se prelome i priznaju svom kolegi lijecniku da vole gledat u dno casice, taj isti lijecnik pomagac prizna da je i on "mokar sudrug u nevolji" i da i on nije neprijatelj maligana i tako se nas "originalni" lijecnik pobratimi i zavrse u nekom "kroegu" ili po domacem "prcvajzlu" na casici, dvije, tri... I zato su ovi sa "prijavnog punkta" odlucili i dosjetili se jadu i pozvali apotekare da prijave lijecnike koji malo previse lijekova za smirenje, uzbudjenje, spavanje, depresiju itd... sami sebi propisuju. I to ne da bi ih se pozvalo na red, nego da im se ponudi pomoc. A u medjuvremenu mogu slobodno prakticirati medicinu, pa ako i cujemo poneki "hik" ili cekamo da se lijecnik opce prakse probudi iz "tripa", moramo se tjesiti pomislju da imaju "prijavni punkt" i da ih je sigurno apotekarka prijavila !!!!
Veliki puljubac i voli vas mama iz Amsterdama !!!
subota, 19.02.2011.
Fraj
"Moja mala djevojcica puna je velikih zelja, bas kao sipak pun kostica, tako je puna veseljaaaa..."
Moja Pikulina (7, skoro 8) mi dodje danas:" Mama, ti si jednostavno moras uzeti fraj. Jedan dan. Ili cak dva dana. Ti stalno nesto pospremas, kuhas, ribas podove, stalno se s nama bavis. Moras malo misliti na sebe. A ne stalno na nas! " Ja, ostala bez rijeci, sto mi se jako rijetko dogadja.
Pitam: "A sto bih ja radila kada bih bila fraj ?"
Pikulina: "Pa, citaj neku knjigu, lijepo, vani na balkonu, na suncu (??? tu su joj se pobrkali loncici, sunca niti za lijek :), ili odi tamo gdje tete trce na onoj plasticnoj stazi u dvorani (fitness ???)"
Ja: " A tko ce kuhati ?"
Ona: "Tata. Ili Pikula i ja. Ali nam trebas govoriti sto trebamo raditi, onak po redu ! "
Kaze, " Ti si nikad nesto lijepo ne kupis, samo kupis nama, a ja bi htjela da ti imas neku haljinicu i da mi idemo zajedno u shopping i da ti ja izaberem nesto i da onda idemo na frizure i manikircajg !!! 
I ne samo sada, lijepo ti uzmi i na proljece jedan dan fraj, pa onda u ljeto. "
Vidjelo i dijete da mami para izlazi na usi. Pa se brine. Pa bi me uljepsala. Nemam joj srca rec da nema fajde. Mozda uz pomoc nekog carobnjaka iz Harry Pottera. Ali to su samo puste price..
Pusa i vama iz Amsterdama !
četvrtak, 17.02.2011.
Katarza
Eto, danas sam malo tuzna. Uslijed, sto objektivnih, sto subjektivnih okolnosti, ovaj dan dolazi kao kap koja je prelila casu, odlucila sam se za malu katarzu kroz blog.
Doista se vidi da zivimo u zemlji vjetrenjaca. Puno puta osjecam se kao Don Quijote, koji napada te "bestije" a one opet pobjedjuju.
Potkrijepit cu primjerima: vec sam spomenula da ce se ukinuti drzavna subsidija za specijalno skolovanje. Vjerojatno vam je termin poznat. To ovdje znaci skolovanje djece sa posebnim potrebama, sto invaliditetom, sto kronicnim i inim bolestima. Treba se ustedjeti oko 300 mil.eura i Ministrica ne odustaje od svoje nakane i ne da se smesti. Uz to, sto ce 6000 ljudi iz tog sektora izgubiti posao, javile su se i "obicne' skole, koje ce izgubiti kadrove koji su bili "pojacanje" unutar skole. A djeca, kojoj je takva pomoc bila nuzno potrebna a da bi izrasli u ponovrijedne clanove ovog drustva usprkos svojem hendikepu, oni su ostali totalno kratkih rukava. Skola, na koju Ministrica prebacuje dodatnu odgovornost i povecava obaveze, osjeca se neadekvatnom pruziti kvalitetno obrazovanje i tuzi se da ce morat povecat broj ucenika u razredima i da ne mogu garantirati da ce svaki ucenik dobiti adekvatno obrazovanje. Iz cega proizlazi da ce donekle kratkih rukava ostati i "obicna" djeca, koja ce osjetiti nedostatak paznje, vremena i zivaca kod ucitelja. Dobismo molbu od skole da se prikljucimo peticiji, tim vise sto je i Pikula jedan od "pogodjenih". Naravno da smo potpisali peticiju, koja trenutacno broji oko 145.000 supotpisnika, ali je gdja Ministar danas glasno i jasno izjavila da je nista ne moze pokolebati u toj odluci. Bah, sto je to bijednih 145.000 naspram cca 17 mil. stanovnika. Kako kaze jedan od supotpisnika : to je princip "brigo moja predji na drugoga" tj. danas uskratimo djeci pomoc, sutra stvaramo "otpadnike", sto od socijalizacije, sto od obrazovanja, trzista rada itd..Jos jedna odluka Ministrice povezana je i sa zatvaranjima brojnih knjiznica. Kaze da se smanjenjem broja knjiznica "stvara znatna usteda" sredstava koja mogu negdje drugdje biti bolje iskoristena...???? Sto to konkretno sve znaci za Pikulu: Pikula ostaje bez "vanjske"uciteljice koja radi s njim dva puta tjedno po sat vremena u sklopu skole. Buduci da je on znatno u zaostatku u odnosu na svoje vrsnjake, na taj nacin pokusavaju ubrzati njegovu integraciju u razredu, sto jezikom, sto gradivom koje je prilagodjeno njegovom stupnju motorike, verbalizacije i ostalog. Ne ide mu bas sjajno i njegova A. je (bila) uistinu posvecena svom zadatku. Pikula je zove svojom prijateljicom i njih dvoje su, tijekom ove 2-3 godine zajednistva, stvorili jednu vezu, mjesavinu autoriteta i blagosti sa njezine strane i gotovo slijepog povjerenja u sve sto A. kaze od strane Pikule. Pokusala sam mu objasniti sto ce se dogoditi, ali on ne shvaca, ne shvaca da A. vise nece doci slijedece godine i da ce se morati snalaziti sam u tom skolskom labirintu. Sto ga strasi. Jako. A time i mene. Naime, ja mu mogu i pomazem mu u ucenju, ali principe, metodiku, gradivo, gradaciju i sve ostalo prenosi mu skola. Tj. trebala bi. Mi bismo trebali bit samo pomocno sredstvo, nadopuna.
I tako je i moj Pikula danas tuzan. Pitao me da li bi pomoglo kada bi on svoj i Pikulinin dzeparac zbrojio i odnio A. samo da ona ne ode....Cak ga i skolski fotograf nije uspio oraspoloziti. Tako da ocekujemo jako seriozne fotografije mog Pikule.
U danasnjoj tugi se utopilo jos puno drugih problema, tako da je ta moja tuga pregolema narasla do jednog velikog jezera prepunog suza..Dosta mi je udaraca sa svih strana....
Eto, za danas zavrsavam ispovjest jedne neuroticne mame-kucanice koja bi samo htjela da joj cesce zakuca sunce na prozorcic. Pusa.
subota, 12.02.2011.
BGVEDA
Ako se osvrnem na "zlocesti" komentar jednog ljutitog Roterdamera na moj post, koji je skocio kao da ga je guja ugrizla, morala bih se spustiti na njegov nivo, sto mi se uistinu ne da.
Pikula mora hitno na dijetu. Odnosno, na smedji kruh, u najmanju ruku. Na sto je prethodnih mjeseci, godina stovise, vikao bljak, fuj, smedji kruh, necuuuuu. Ali, teta doktor ga je pogledala, rekla da mu je krv u redu (jupiiii), ali da ima malo previse kilica. Sto on nije odmah shvatio, pogledavao je trbuscic koji mu , istina, malo "curi" preko remena na hlacama, ali, Boze moj, dijete izgleda izvrsno !!!! Ali, kada je rekla lozinku "smedji kruh", Pikula je odmah natjerao Tatu, da umjesto debelog sendvica sa sirom i sunkom u kantini bolnice, kupi jedan,slican, ali sa smedjim kruhom. Buduci da je meni u roznici oka ugravirana slika Pikule mrsavog, sa recidivom, kojemu su se vidjela rebrica, bila sam malo tupava u pogledu na njega prilikom uzivanja u grickalicama, stapicima, cipsima i ostalim blagodatima djecjih nepaca. I tjesila se time da rubensovske obline ne izgledaju nuzno ruzno na djetetu i da su nase bake i prabake nase roditelje hranile debelim snitama bijelog kruha namazanim prst-debelim slojem svinjske masti ili,, za dobru mjeru, kukuruznim, tek ispecenim kruhom namocenim u tek napravljenom, friskom vrhnju. No, tome je abruptno dosao kraj, kada mi je samo dijete otvorilo oci, i svecano izjavio da ce prestati jesti slatkise jer mu je stricek zubar rekao da mora prestati i da se ne zeli vise izlagati zujanju busilice za zubice, te da ce jesti samo smedji kruh, zbog tete doktorice. A to, kaj sam ja godinama trubila da treba prestat grickat, da treba piti mlijeko i vodu umjesto sokova...neee, to djeca ne rade, rekao je on, djeca jedu sladolede i bombone i lizaljke i cokoladu i sve....no, sada, odjednom, umjesto grickalica, dajem njemu i Pikulini bademe, voce, pa ako treba i iz najudaljenijih zemalja kugle Zemaljske..i sretna sam jer mi uspijeva !!! :) To, kaj mi je Pikulina izjavila da je sada cesce na WC-u u vezi velike nuzde i da bu se tam prehladila, koliko je cesto tamo, to pripisujem privremenoj nuspojavi zdravije prehrane.
Upozorila sam Muza da, kada vozi, ukljuci sesto culo i otvori trece oko na celu. Jerbo, ako prodje na crveno, kazna je, po novom, 185 eura. Od cega mogu djeci kupit puno litara pticjeg mlijeka, svile i kadife u kojima zivimo...Usput sam mu sapnula da ide nekaj ukrast u ducan, jer kazna je, ako te ufate, samo 50 eura, pa se isplati riskirat. A da ga se ne bi ufatilo, mora bit brz, nasto sam odlucila da mu kupim skateboard ili barem rolsuhe..svi sretni i zadovoljni. Sto ce mu dobro doc, jer, zbog recesije, odlucili ukinut neke tramvajske veze u Amsterdamu, smanjit broj tramvaja, srusit cekaonice. Pa ce na posao skateboardom. Ili rolama. Na ovu odluku gradskih vlasti dignuli glas penzioneri sa ortopedskim pomagalima. Osim sto puno njih nosi naocale pa, buduci ce srusit cekaonice, nece vidjet gdje stane tramvaj (ako uopce dodje), puno njih ima i kojekakvo ortopedsko pomagalo, koje bi im trebalo olaksat npr. hodanje, ali kako sad stvari stoje, ubuduce mozemo ocekivat horde starijih gradjana sa hodalicama, stapovima, rolatorima itd. na prugama, u bezuspjesnim pokusajima da ufate tramvaj "zvan ceznja".Moram samo reci da su se sami polikajki pobunili protiv tih apsurdnih kazni i govore da se oni moraju crvenit kada kaznjavaju vozace i da je to "too much" i da oni ne budu to radili, kao i da nece kaznjavat zene koje budu nosile burku. Sto je sada izvan zakona. Sef polikije je lijepo to izjavio na TV, navukao bijes inih ministara, trazili ostavku "odma" na licu mjesta, u TV studiju...i ostalo tako. Jedino je on pocrvenil kada su rekli da budu osnovali "polikiju za zivotinje" po uzoru na SAD, pa se uzrujal, pa je rekel da nema dost ljudi za ljudske delikte, a kamoli za zivinu. Pa je rekao da je apsurdno da trosi svoje ljude na spasavanju hrcaka iz zahodske skoljke dok se istovremeno u nekom kvartu ljudi kolju i ustreljavaju. Nasto je navukao na sebe bijes ljubitelja hrcaka. Tako da je sada jako puno ljudova bijesno na Sefa Polikajka.
Pikulu i Pikulinu sam jedan dan pozvala na ozbiljan razgovor. Rekla sam da moraju bolje ucit. Na sto su zinuli ko pegle. I pitali zasto (????). Onda sam ja smireno objasnila da ne mislim za njih placati kaznu od 3000 eura po glavi ako ne budu redovni studenti. Na sto su opet zinuli ko pegle. Jerbo su jos u osnovnjaku. I ne znaju sto je fakultet. A bome ne znaju niti sto je 3000 eura. Mama ce ih naucit..ima vremena do fakulteta....ako Starci prezive do onda. Prvo moraju u peti razred da nauce abecedu. Jer ih to jos skola nije naucila. Ima vremena, kazu, cemu djecu forsirat da nauce A,B,C,D...itd, kad mogu onak razbacano B, G, V , D...znaci bgveda umjesto abeceda. A kako su odlucili da ce ukinut drzavnu subsidiju za specijalno obrazovanje, pod koje spada Pikula zbog bolesti, mozemo ocekivat da Pikula zavrsi fakultet u roku, a da jos ne zna abecedu...Pa cemo ustedit 6000 eura po glavi po godini i djeca ce nam se znat potpisat. Uostalom, danas i ovako i onako nitko vise nista ne pise rukom, nego po tipkovnici, pa ne moras pamtit slova.
Pozdravljam vas i saljem bezbroj pusa !!!! mama iz Amsterdama
petak, 07.01.2011.
Ispovjest za kraj one i pocetak ove...
Prvo, naravno, svima zelim, znanima i neznanima, da vam ova 2011 bude bar duplo bolja od prethodne !!!
Drugo, unaprijed se ispricavam ukoliko primjetite pravopisne i ine pogreske, naime, od zadnjeg javljanja na blog dobar vid mi je otputovao u nepoznatom smjeru. Srecom, ostao mi je jos dobar glas...mislim...Pa, buduci jos nisu odlucili komercijalizirati Hubbleov teleskop za privatnu upotrebu, moram se snalaziti sa ovime sto imam.
Trece, Pikula je dobro. Na zadnjoj kontroli bilo je sve u redu. Jos uvijek mu je vid malo u banani (na mamu :), pa mora nositi naljepnice na oku, doduse, svaki drugi dan, ali to mu je, jadnom, problem, jer izgubi osjecaj za prostor, pa se zaletava u zidove, zatvorena vrata i ostale stambene prepreke. Iako sam nesto smirenija, uz sve ovo sto nas okruzuje, svako malo me prodju trnci od straha za njegovo i Pikulinino zdravlje.
Svasta se dogodilo od mog zadnjeg javljanja. Uglavnom sam osjecala krivnju sto ne pisem, pa sada to nadoknadjujem.
Amsterdam se mijenja. U protekla dva mjeseca bilo je napadalo toliko snijega da nisam mogla svojim ocima vjerovat, a sto je prouzrokovalo totalni kolaps u Nigdjezemskoj. Svakodnevni sudari na autoputu, poledica, duboki snijeg na cestama....naravno da nisu imali dovoljno soli, nista nisu naucili od prosle godine. Muz je otisao u ducan, da kupi kuhinjske soli, pa makar da nas ulaz malo posoli da bas svaki dan klinci ne ateriraju na zadnjicu svaki put kad zakorace iz stubista...kazu: nema, rasprodano ! Kuhinjska sol !!! Isto zlo je zahvatilo vlakove i pruge..prosle godine nabavili novu opremu, grijace za skretnice...pa su im se grijaci zamrzavali, sto je naravno uzrokovalo da se cjelokupni vlak-prijevoz posemeri, ljudi su sjedili satima u hladnim vagonima jer su bile i zice pod ledom, a po novom, vlakovima ovdje ne ugradjuju WC, pa je bilo drz-ne daj..snalazili se ljudi. Mogu si zamislit konduktera koji u panici trci iz vagona u vagon i moli ljude da ne obavljaju nuzdu kroz prozor, ne otvaraju vrata na silu da bi to obavili itd...
Sveti Martin iliti Sint Maarten su ovdasnje zapravo maskare. Djeca se malo nasminakju, zabasure i sa lampionima pjevaju jednu jako pametnu pjesmicu : Sint Maarten, Sint Maarten, krave imaju repove, curice imaju suknjice, gle dolazi Sint Maarten !!! Glavno da je rima (na holandskom)..Ljudi daju bombone, kekse...jedne godine djeca iz susjedstva su mi psovala sve po spisku jer sam dijelila mandarine i rozine !!! Politicki korektno, imajuci pred ocima strasne crne rupe u djecjim zubima i mogucnost da me neki od roditelja doceka u mraku i izmlati kisobranom uz predocenje racuna od zubara, zaradila sam djecji prijezir !!! Tako da ove godine nije bilo zvonjave na vratima, pa sam se smilovala gornjem, mladjem susjedu Egipcaninu da mi povede djecu jer mu to daje odredjeni kredibilitet, buduci ima 10 godina i jedno 165 cm i nogu 42 pa mu nitko ne daje bombone a bome niti ne otvaraju vrata. Ali, nakon sto je onako djecacki razigrano, otkopcao slic i popiskio se, naocigled moje djece koja su sve to gledala ocima velicine tanjura, kroz balkon, odustala sam od daljnjeg "bratimljenja" sa gornjim susjedima.. Na sto mi je za Novu, valjda za osvetu, bacio petardu velicine Debele Berte na balkon i pregorio tepih. I tako par puta...
Par dana nakon toga, jednostavno mi je iskocilo koljeno, lijevo, iz "lezista ". Iz cista mira, sjedeci na stolici...Pikulina je zgrabila telefon i odmah nazvala Tatu, vikala u telefon da odmah dodje doma s posla, jer "mama je sva mokra, ukocila se, ne prica i mislim da ce se onesvijestiti". Koljeno je spomenula tek na kraju, kada je Muz vec spustio slusalicu i jurio u kosulji prema Vespi da bi dosao doma....No, buduci me i on nije uspio pomaknuti sa stolice, jer je bol bila neizdrziva, rekla sam mu da cak ne smije glasno govorit, da se ne bi za stotinku milimetra pomaknula od vibracija, pozvali smo hitnu. Koja me, kad je dosla, tj. dva krsna momka od jedno 2 metra i sitno centimetara, bacili su me, onako mokru, na pod i pokusali ispraviti koljeno. Jedan je stiskao, drugi vukao, a ja se noktima drzim za plafon. I vicem da cu se onesvijestiti. Na sto su mi dali masku sa "lachgasom" iliti plinom za smijanje, samo da bi me opustili...na sto se ja nisam nimalo smijala, jer sam osjecala kako mi jasu po koljenu, a njima nije nist bilo jasno, jer su mi dali i sredstvo protiv bolova intravenozno i tu masku , za koje su tvrdili mom Muzu da bi i vola uspavalo...medjutim, ne da se krshna Hrvatica, zena-stijena...pa su me onda htjeli posjest na stolicu iz Hitne da me odnesu u vozilo - pa mu ufatilo u kuku, pa urlam...sto ih je natjeralo da pozovu...vatrogasce !!!! I dosli lijepo vatrogasci, pod punom sirenom i opremom !!! Usli u stan, smjestili me na nosila, zavezali ko salamu, dali mi sredstvo protiv mucnine u voznji i lijepo me, preko balkona, dignuli na kran i spustili u Hitnu !!! Zemljo - otvori se !!! Cijelo susjedstvo je bilo na nogama, sve glave na prozorima, neki su mi signalizirali palcem u zrak, neki su pljeskali na strelovitu akciju vatrogasaca !!! A ja sam se, sto od lijekova, sto od stida i sramote, cim je Hitna krenula, zbljuvala po Hitnoj brachi, tak da su stali nasred ceste i cistili podove, stranice i vrata na Hitnoj itd...U bolnici mi nisu mogli spustit koljeno na ravno, pa su mi na kraju morali dat morfij !!! Pling !!! Koljeno se izravnalo, slikali ga i rekli da je sve u redu !!!!! Na sto sam ja definitivno izgubila povjerenje u zdravstveni sistem u NL.
Sto se dalje dogodilo...izbombardirali su nas kojekakvim restrikcijama, stednjama itd...tako da sam se na kraju pocela bojat ove zemlje. Po prvi put otkad sam ovdje, direktno na kozi sam osjetila zlocesti dah kapitalizma, sve u funkciji jos veceg bogacenja bogatih, i siromasenja onih siromasnih. Npr. zdravstveno osiguranje je poskupilo uz sve manju pokrivenost zdravstvenih usluga. Zubari su dobili slobodne ruke u marketinskom formiranju cijena. Prijevoz poskupio..zapravo sve pomalo. Potpuno se zanemaruje socijalna strana drustva, nema milosti, sazaljenja, izlazenja u susret, nalazenja na polovici. Sve je "ili-ili". Kapital se i dalje kumulira u rukama bogatih, bankari , politicari i manageri si isplacuju gigantske bonuse bez senzibiliteta za "malog covjeka" koji polako pada na prosjacki stap. I to u ovoj bogatoj, perspektivnoj (donedavno) zemlji..javne kuhinje i Legija Spasa i Crveni Kriz..svi su ispraznili svoje zalihe...sramota..
Da ne prerastem u volumen "Rata i mira", uz obecanje da cu se ubrzo opet blogat, pozdravljam vas uz jedan veliki poljubac !!!!
zena-stijena, mama-salama iz Amsterdama
