Life in Amsterdam
ponedjeljak, 09.07.2012.
Godisnji...
Krenulo me nesto....
Pa, kako se blize godisnji odmori (kako vec napomenuh u jednom od prijasnjih postova, klincima ovdje jos traje skola), pocinje i kod nas groznica godisnjeg... Inventurom ormara i ladica, ustanovih da cu opet ove godine biti u "proslogodisnjem" izdanju, kao i nekoliko proslih godina. Tjesim se da mi za plazu u Nasem Malom Mjestu i ne treba vise od natikaca, rucnika i eventualno badekostima..Opcionalni su: suncobran, jedno dvije-tri torbe sa sitnicarijama poput krema, 1-2 kile grickalica za klince, flastera, pribora za ronjenje, 2-3 lopte, flasa vode i ostalo...Asesoari poput sesira, naocala, ukrasnih predmeta i make-upa tamo se ne prakticiraju, tamo je sve " a la vild", dakle nije neuobicajena pojava da zene dodju na plazu "a la vild" poput amazonki, mushkarci takodjer, a djecica gologuza trckaraju uokolo. Bas se veselim !! Takodjer se prakticira sistem "ulovi sam svoj rucak" sto ce rec da ima pecarosha, zatim ronilaca u punoj ronilackoj opremi koji love hobotnice, Talijana koji love morske jezeve i krastavce...djecu pazljivo sklanjam ako vidim da se vracaju ljudi praznih kantica i mreza...glad ne pita...
Cujem da su uredili plazu, na jednoj od njih su sproveli cijevi za vodu za eventualne tusheve, sto znaci da cemo se za tri godine moc tushirat...Cak su promijenili i ulicnu rasvjetu, tako da vjerujem da cu ove godine moci cak i vidjeti koju vrstu sladoleda jedem navecer prilikom setnje, pa cak da cu i raspoznati ljude koji mi dolaze ususret...sto moze imati i negativne posljedice jer se necu moci izvlaciti, kao do sada, da doticnog/doticnu nisam uspjela u mraku prepoznati pa nisam "procakulala", osim ako ne bih primjenila taktiku "prepoznavanje na opip" sto se nikako ne svidja mom Muzu. Srusena je i centralna mjesna gradjevina nekadasnjeg policijskog pritvora, ruina koja je desecima godina udomljavala nametnike i glodavce svih vrsta i velicina. Ovdje mislim uistinu na zivotinje, a ne na ljude.
Nadam se da su povecali i broj kanti i kontejnera za smece, jerbo su prosle godine komunalni djelatnici uredno u uniformama krstarili Mjestom i biljezili smrdljive "hot spotove" bez da su povecali broj kanti...Mozda im je jeftinije izdavati kroz promotivnu akciju drvene kvacice za zacepit noseve.
Pocinjem sa pakiranjem...u glavi
Pusa svima koliko vas ima ! mama iz Amsterdama
utorak, 03.07.2012.
Grozomora..
Cini mi se da sve moje postove objavljujem sa pocetkom: nisam se dugo javljala.....pa eto, nisam, dugo. Life in Amsterdam je postao sve prije nego Life. I sad ce se opet cinit da kukam do besvijesti. So what ?
Stvari nisu dobre. Da pocnem sa nasim prekocestnim susjedima, veselim muskim parom. Prvo je umro manji, deblji i veseliji, da bi nakon par mjeseci umro i njegov dragi, dugi, suhi i tmurniji. Nasli covjeka u krevetu, 4 dana nakon sto je umro. Strahovito ce mi nedostajati. Gotovo svakodnevno prekocestno mahanje, iz stana u stan, dizanje prsta prilikom npr,. postavljanja nove kuhinje, ili nove frizure ili neke takve sitnice za koju ti je drago da netko primjecuje, iako ga ne poznajes kao sto poznajes svoje susjede u Domaji. Zbogom Jan i Nico, sad ste zajedno gore !!
Nadalje, skola Pikule i Pikuline nastavlja sa smicalicama, rade nam iza ledja iako smo naglasili da se neke stvari ne rade i da to ne zelimo, oni ih ipak naprave pod krinkom da se to mora, da tako oni rade i da je to ustaljena praksa. Stovise, nizozemski zakon. I sad, stanemo moj Muz i ja tako i pitamo se kako je doslo do toga da nas jedna osnovna nizozemska skola uci zakonu i da li smo mi kriminalci ako ga krsimo, tj. pokusavamo napraviti najbolje za nasu djecu, znajuci u dubini roditeljske duse da ne krsimo zakon. Nakon konzultacija sa nekolicinom roditelja, uvjerise nas ti isti roditelji da smo mi u pravu. I sad: da li se sa rogatima bosti i napraviti medvjedju uslugu nasim klincima ??? bah...
Htjeli su nam i Pikulu proglasit diskalkulijem, tj. osobom koja ne raspoznaje brojke. Kad smo vrisnuli, onda su se stisali. Male pobjede zlata vrijede...
Pikulina je usla u predpubertetsku fazu sa 9 godina...Justin Bieber, Jessie J i ostali su postali prava opsesija, posteri na zidu, crtanje srceka, tajni dnevnici sa malim lokotima...kuku mene !!! :)
Zaskripalo i to jako glasno i na gospodarskom planu. I na mikro i makro-ekonomiji. U zemlji donedavnog blagostanja, meda, mlijeka, sira i drvenih klompica. Cvrsto su se uhvatili za nase novcanike, a mi se uhvatili jos jace za te iste, pa povuci-potegni, iscupat se ne da. Blagoiscudjavanje i usporedbe sa Domajom neizbjezne. Razmatra se i opcija nase Seobe Naroda sa sjevera na jug...
Odselio jedan sladoledar iz prizemlja (tko je jos vidio jesti sladoled u zemlji gdje su ljetne temperature od 19 - 23 stupnja, i naravno bankrotiro covjek) da bi se doselio novi sladoledar !!! ???? Ne znam dal je covjek cist u glavi, ali nekako ne vidimo redove pred njegovom sladoledarom, moji klinci su isli dolje na degustaciju, naravno, i kazu da je stricek zlocest jer nisu imali dosta novceka za slag na slatkacu i da im je rekao da im fali 45 centi za slag i nista od toga !! Ha, tko zna, mozda bas zbog toga ne bude propao..a slag ko jedna kugla kosta !!!
Stambena korporacija odlucila malo nalickat fasadu i vanjsku drveninu. Fasadu peru sa druk-mlazom vode, Vileda-spuzvicom (onom zeleno-zutom) i VIM-om. Sretno im bilo ! Mi se ponoci suljamo po skelama i peremo prozore s vanjske strane, jer korporacija nema novaca za peraca prozora koji su fiksni a predaleko da ih ja, viseci na noktima malog noznog prsta, operem. Mozda ce na one kuke koje vise na krovovima, da se lakse ugura namjestaj u stanove jer su stepenista preuska, postavit bungee-jumping strikove za upotrebu po potrebi...branje tratincica u "vrtu za gledanje" u kojeg ne mozes stupit ili za gorespomenuto pranje prozora, naopacke, glavom nadolje, nema veze.
Ucestale provale, pljacke, premlacivanja i otmice...Divlji Zapad, casna rijec. Svako malo kroz nasu ulicu prolaze i zavijaju kordoni polikajaka, sto na motorima, sto u vozilima, sto na biciklima a ima ih ponesto i u helikopterima. Nasa mala susjeda, koja se inace boji sirena, gotovo da uopce ne moze spavati..Njen strah je ujedno jos veci jer su najavili seriju koncerata u obliznjem parku, svaki vikend koji ovdje traje od petka, sto ukljucuje i povecane policijske brojke, daklem i vise sirena. Da ne spominjemo sirene od Hitne. Ili od vatroprasaca.
Otmice djece su posebno strasne. Toliko da su sazvali neke hitne sastanke, razradili posebne strategije i popljuvali dosadasnji sistem Amber Alerta koji je podbacio. Uglavnom je rijec o seksualnom nasilju. Uz veliki skandal oko pedofilije, otkrivanja novih skandala gotovo svaki dan, cini se da je krajnje vrijeme da se time ozbiljno pozabave. Mi smo isprali mozak nasim klincima o opasnostima, preventivi, ponasanju u eventualnim kriznim situacijama...nadam se da smo im uspjeli utjerati strah u kosti.
Pikula: "Tata, popio si previse MUHARDIJA !! (mojito+bacardi) !!!! :))))
Pozdravljam vas i grlim vas !!
mama iz Amsterdama
četvrtak, 29.12.2011.
Dragi....
Dragi moji Blog prijatelji,
nesto me nema, duga prica, ali ja vama svima zelim da vam Nova bude sto bolja, uspjesnija, zdravija i perspektivnija od ove koju ostavljamo za nama !!! Mislim na sve vas !! Veliki poljubac
Mama iz Amsterdama
srijeda, 19.10.2011.
Pregled zastarjelih novosti...
Zivot u Amsterdamu uplovio je u neke mirne vode...nazovi mirne. Nakon pomalo turbulentnog godisnjeg odmora. Prerano smo se, naime, poveselili da je sa Pikulom proteklo sve u redu...par dana prije povratka u Zagreb, zakurilo dijete..pomislih, nije tako strasno, 38.7. Ne lezi vraze, krenusmo na hitnu..i tamo sam opet zinula, jerbo: dosli smo na hitnu, dijete dobilo toplomjer u cekaonici, pedijatar u 20.00 odlazi doma, naguralo se, brate, u cekaonici ljudi sa djecom koja povracaju, sa djecom kojima glavice sijaju od suncanice, sa djecom koja vriste..i to sve pomijesano sa velikima koji su: ili na rubu srcanog udara (ako ga i nisu dobili tamo u cekaonici) , ili sa opeklinama, ili sa ubodima pcela i anafilaktickim sokom.....svaki put kada su se otvorila vrata ordinacije, nahrupilo celjade urlicima na doktoricu..konacno, kada je Pikuli temeratura udarila na 40 i nesto, dijete pocelo buncat, meni se noge odsijekle..jer kako trazit primanje preko reda prije nekog gospodina u godinama koji je sav vec poplavio, drzi se za prsa i za stap i mumlja da ne moze disat...U toj gunguli, primise nas na sporedna vrata, onako poskrivecki (?)..i odmah su poceli na mene urlat da zasto nisam djetetu dala antipiretik..ja kazem da smo mi ovdje naucili da mu ne smijemo ista davat tako da mu eventualno izvadjena krv daje prave podatke..onda su mu oni htjeli nesto dat, ali: u cijeloj Hitnoj nisu mogli nac niti jedan Andol, Plivadon, Lupocet ili tako slicno !!!! i opet su se onda, valjda od nelagode, poceli na mene derat da zasto nisam nesto djetetu dala, makar stavila u dzep - ja mirno odgovaram da imam cepice u frizideru doma u mjestu cca 20 km od Hitne i da ih nisam stavila u dzep jer bi onda bili neupotrebljivi i da sam mislila da ce se rastopit, uostalom, ocekujes od Hitne da ima sredstva protiv bolova, temperature...barem to..Na to su pozvizdili i poslali nas na Pedijatriju u bolnicu...tamo su mi dali da dijete tusiram hladnom vodom, na sto je Pikula poceo urlat i molit me da prestanem...za obrisat dijete dobila sam dvije jastucnice...na kraju, dobio antibiotike, nalazi bili gotovi za pola sata (ovdje u NL cekamo bar 3 sata, najcesce nas zovu tek popodne za rezultate)..krv: S-u-p-e-r !! onda sam se konacno opustila i izvela par zonglerskih trikova lopticama za djecu u cekaoni :).Vratismo se u nase Malo Mjestasce na odmor, Svekrva trci i nesto susljeta mom Muzu u uho, ja pitam sto je, Muz ne odgovara, na moje inzistiranje da cu momentalno otpjesacit natrag u Veliko mjesto i nestat u vidu lastina repa, Muz kaze: mama je vidjela zmiju u dvoristu, nije je uspjela zatuc metlom, otpuzala u spremiste sa potrepstinama za plazu (zmija, a ne mama :)..Ja se smrzla, za mene odmor gotov tim vise sto je i Pikula bio u blagom bunovnom stanju...nekako su me nagovorili da ostanemo, djeci zabranila priblizavanje spremistu a ja ga zaobilazila u sirokom luku...svaki dan sam zavirivala djeci ispod jastuka, dizala madrace, zatvarala skure iako je vani bilo 45,3 stupnja...nesto cega se najvise bojim u zivotu, osim bolestina, je zmija !! Uvjeravali su me da to nije poskok, ma , meni cim izgleda ko zmija, paluca jezikom ko zmija i izvija se ko zmija - to je zmija !!! A kako samo se naveliko primili raskrcavanja Amazone u nasem dvoristu, svaka grancica mi je bila ta zmijurina i svakim danom je dobijala na tezini i duzini i otrovnosti, tako da je na kraju jedno 4. dana izgledom (u mojim neurozama u glavi) i duzinom licila na anakondu, a po otrovnosti se priblizila zelenoj mambi !! paralizirana od straha, svaki dan sam odlazila na rekreativno raskrcivanje drace obucena u duge rukave, duge hlace, gumene cizme do koljena rukavice za baustelu, sve dok jedan dan moja Sveki nije slavodobitno uzviknula : Podstanar !!! (code ime za zmiju, da ne bismo strasili djecu ) i drzeci je rukom za rep pokazala moju mambu : sljepic duzine cca 20 cm, malo siri od olovke..kaze Muz da je to malo veci crv, ali kada se glavica digla i kada se batrgala...ma, mani me se, mamba !!! otrcala sam u kucu dok su se oni rjesavali posmrtnih ostataka !!
U Amsterdamu bilo zacudjujuce toplo, tako da su roditelji odlucili djeci pustit da se brckaju u jednom kanalu u obliznjem parku, da se malo ohlade. Problem je bio u tome, sto su, osim djece u taj kanalcic-potocic, pustali i pse i druge kucne ljubimce, pa je cistoca bila diskutabilna...kako rec peseku da ne piski bas pokraj bebe u pelenama koja se bezbrizno brcka i sjedi u plitkom na sloju mahovine...sljedecih par dana naslusali smo se jadikovki mama kojima su djeca dobila temperaturu, dijareju gore i dolje...i potajno smo dobili zadovoljstinu jerbo nas djeca su se kupala u znoju lica svog, naravno, uz glasne proteste, ali su ostala postedjena. Sljedece sto me izbacilo iz takta: u skoli organizirali predavanje o bullyingu. Hvale vrijedna inicijativa, osim sto su za termin odabrali bas godisnji (!!!) roditeljski sastanak. Ali, kazem, neka, bar cemo cuti nesto sto ce nam koristit. Predavanje se svelo na to kakve sve vrste zrtava (ovdje se to zove "'pesten") ima, kakvih sve nasilnika ima, o digitalnom nasilju...a kada je jedan tata postavio pitanje kako djelovati protiv takvih nasilnika, od sto glasa, glasa cuti nije !! Nismo dobili odgovor na najvaznije pitanje veceri: nastavnici i predavac digli su zid sutnje, zamjenik direktora je ubrzano zavrsio predavanje i poslao nas u razrede ...kao da sam se vratila u skolske klupe ! A tema mi je bila i vise nego interesantna jerbo Pikula mi je izlozen maltretiranju !! Zeza ga jedna grupa klinaca jer je pao razred, rugaju mu se, pa ga Pikulina brani, pa onda nju napadnu, pa onda vrijedaju mene kao mamu i govore pogrdne rijeci !! Klinci mi dolaze traumatizirani iz skole,jer, ako su i oguglali na vrijedjanje njih, kada cuju da im mamu netko izruguje i naziva pogrdnim rijecima, to ih strasno uznemirava !! Rekla sam sve uciteljici, obracunala se verbalno i sa tim klincima, pozvala ih na red i rekla da cu im policiju doma poslat !! Uzalud !! Za sada stvari miruju, uciteljica je navodno napravila neki izvjestaj i pozvala roditelje te djece na razgovor. Neki dan sam dosla u razred od Pikuline a meni taj balavac posalje poruku po svom potrcku da ce me nozem razrezat na komade !!!! Govorimo o osmogodisnjacima !!!! Da me nesto zabrinulo i nije, znam malog, malo jace ga kvrcnes po glavi i vec ima potres mozga..nego, on ima stariju bracu, takodjer polu-kriminalci, obitelj poznata po sitnim kradjama, vec intervenirala policija...nikad ne znas kad te moze mrak progutat...skola, valjda da zadovolji formu, navodno, postrozila kriterije sto je nasilnistvo a sto nije, ali u njih se pouzdat.... A kvartovski policajci pokazuju razumijevanje jer je tata invalid koji se vozi na triciklu....
I na kraju, opet jedna nebuloza ovih Niskozemaca. Dosla je jesen. A kako znamo, oni se strasno prepadnu jeseni. Jer pada lisce. I to lisce pada na prugu. To lisce nitko ne cisti sa pruge. Pa, po uzoru na Rvacke Zeljeznice, svako malo neki vlak stane pa mora cekat da se manuelno obradi prepreka na pruzi. To je nocna mora za putnike Brzog Vlaka. Koji, osim sto bi trebao biti brz i nuditi odredjeni komfor, nema WC !!! A putnici koji stanu skupa sa vlakom zbog lisca, ne smiju na silu otvarati vrata. Zakljucak se sam namece: jako puno cupkanja na jednoj nozi, stenjanja i psovki !! I tako su Nederlandse Spoorwegen (po naski HZ) izmislili da ce samo putnicima koji su u velikoj nuzdi da obave malu nuzdu, dijeliti "pish-vrecice" ! kao nekad vrecice za povracanje u autobusima...sa jednom iznimkom: nuzda se obavlja u maloj prostorijici pokraj masinovodje, znaci, za vlakovodju dupli posel, upravljanje vlakom i uloga toalet dame, uz popratne miomirise....u tisku nastala konsternacija, na sto su NS u obranu navele da se u tim vrecicama nalazi prah koji urin pretvara u gel i da se tako lakse rjesavas otpada...a dok vlak ne stane u stanici, kuda sa tim vrecicama, pod pazuh ?? I jos su rekli da nema govora da ce se kabina vlakovodje koristit za WC u nuzdi, ali nisu rekli koju prostoriju su dodijelili za taj cin.
Update slijedi !!
Dragi moji, puno vas sve voli i ljubi
mama iz Amsterdama
subota, 11.06.2011.
Zablistalo nesto...u mom oku
Probudim se, otvorim balkonska vrata, a dolje, na ulici, polaganom voznjom prolazi ZG registracija....nesto me ubode, pa mi se zeludac zgrci, pa mi se stvori knedla u grlu..
Tamo je moj dom...tamo pripadam.
srijeda, 25.05.2011.
pfff
Prema podacima ESAC projekta (European Surveillance of Antimicrobial Consumption) Hrvatska se po izvanbolničkoj potrošnji antibiotika nalazi na osmom mjestu od 25 europskih zemlja. Više od Hrvatske, u kojoj na 1000 stanovnika antibiotike koristi oko 20,53 pacijenta, troše Grčka, Francuska, Luksemburg, Portugal, Slovačka, Italija i Belgija, a manje među ostalim Poljska, Irska, Island, Izrael, Slovenija. Najmanje antibiotika troše skandinavske zemlje te Njemačka, Austrija i Velika Britanija. No, na samom začelju, sa samo devet pacijenata na 1000 stanovnika koji se liječe antibioticima je Nizozemska, što nikako ne znači da su njezini građani manje bolesni ili da možda više umiru zbog manje uporabe antibiotika.
Malo cudan pocetak posta :) Nakon dugog vremena. No, evo , to je jos jedan iz primjer zemlje u kojoj zivim, reformatorske, stedljive..
Na brzaka : Pikula je, prema zadnjoj kontroli od prije par dana, OK !!! Narastao je u 4 mjeseca 2 cm, sto se mozda vama ne cini puno, ali nama je to kao da je postao Gulliver :) Doktorica je njegovih 600 grama dobivenih u ta 4 mjeseca, progledala kroz prste, jer on RAAASTEEEE :0). Kaze ona: ako ste vi sa time zadovoljni, onda sam i ja. Vidimo se u 11. mjesecu. Sto opet vama ne govori puno, ali nama je to veliki, dobar znak da ona ne smatra cesce posjete onkologiji vise potrebnima. Bunim li se ja to u hrvatskoj gramatici ??? Nije vazno.
Pikulina je isto OK. Lajava kao i uvijek. Prznica i piljarica :) U nju je zaljubljeno pola razreda, a ona tako to i vraca..tako da je i ona u pola razreda zaljubljena. Druga polovica su cure. :)
Jos uvijek vodimo ratove sa skolom. Nevjerojatno, eto, nova odluka je da djeca imaju tjelesni odgoj u parku. Ono, friski zrak, svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje itd...Ali, ovdje je friski zrak uistinu "friski"tj. nekih 7-8 stupnjeva, a oni djecicu, ko ovcice, natjeraju u sportskoj odjeci, znaci hlacice, dokoljenkice i majcice, na tjelesni na zrak. Kojeg vidis kad izdises u obliku tople pare iz tvojih plucica. I tako djecica, trepereci, cvokocuci, brrr-juci skakucu po parku, dok njihova uciteljica-gimnasticarka, stoji zabundana u trenirku s dugim rukavima i nogavicama, debele carape, i sal !!!! U ruci drzeci kantu sa toplom kavom, ona naredi djeci da sjednu na zemlju. Neki se neckaju, hladno, guza protestira, ali ona zapovjednim glasom utisa prosvjednike !! Svi posjedase. Na nas upit/protest/i u konacnici nevjerica i bijes, slijezu s ramenima i govore da djeci nije zima i da se mrlje od trave na koljenima, sportskim gacicama i dresovima lako peru ??? Ljutimo se i na ucitelje koji uporno, tijekom pola sata igre , djecu salju na to igranje u dvoristu iako pada kisa. Potpuno mokri, kosa se cijedi...a nije to nista, kazu velebni ucitelji, neka se djeca uce da zive u mokroj zemlji....to je valjda islo nas koji nismo iz te mokre zemlje i volimo imat kisobran kada pada. Bilo sto. Ne daj Boze da djeca stanu pod nadstresnicu...moraju se igrat, pa makar po cijenu upale pluca. Pod nadstresnicom i ovao i onako nema mjesta, jer tamo stoji plejada uciteljica sa kantama tople kave u rukama..cavrljajuc.
Biser dana !! Pikulina tati: "Tata, ovo sto radis nije plesanje, to je odrzavanje ravnoteze !!! :)
Puno pusa svima, oprostite na dugom nejavljanju !! Mama iz Amsterdama !!!
ponedjeljak, 14.03.2011.
Skrusenost..
Kako je covjek malen kada se susretne sa bijesom prirode.
Japan.
Gledam te strahote na svim mogucim news programima, uzasnuta, sa velikom knedlom u grlu i sa suzama u ocima. Strasno me pogadja tudja nevolja, nemoc, ocaj...Gledam tu naciju na koljenima, gledam te mirne ljude kako tek sa malim zrncem panike prozivljavaju katastrofu nevidjenih razmjera. Gledam kako njihova tradicionalna mirnoca puca po savovima, maska kibuki-dame se razbija i kako prikrivaju emocije i suze stavljajuci ruku pred usta, kao da im je neugodno. I dalje disciplinirano cekaju u redovima za dvije flase vode i par baterija. I ne daju da im se ocituje strah u ocima od iminentne nuklearne katastrofe. A buduci su poznati po dugovjecnosti, sigurna sam da ima jos onih koji se sjecaju iz vlastitog iskustva strahota Hiroshime i Nagasakija.
Preneseno u Nigdjezemsku. Ovdje su mirni. Od potresa. Naime, tu i tamo negdje na sjeveru zemlje malo se protrese, gotovo nezapazeno. Kako bi i moglo biti strukturalnih steta kada cijela zemlja pociva na pijesku. Ovdje prijeti druga nedaca. More. I iako su Nizozemci svjetski strucnjaci u water managementu i grade brane, nasipe i stvaraju svjetska arhitektonska cuda u zastiti od moguce navale vode, tako ipak ne ostaje sve na tehnologiji, jer svaki dan, prilikom velikih kisa, na teren izlaze terenci "na noge" sa dugackim stapovima, koje zabijaju u zemlju pokraj nasipa, ne bi li vidjeli kolika je vodena saturacija i da li prijeti "earth slide" iliti urusavanje. Podsjeca me na onu bajku o spasavanju Holandije guranjem prsta u rupicu na dijku iliti brani. Ova japanska katastrofa u javnost priziva ovdasnju spremnost na katastrofe..poplave, gigantske pozare u tvornicama kemikalija koje su gradjene prakticki ljudima na kucnom pragu, sto je , uostalom, neizbjezno u zemlji takve guste naseljenosti. Nedavno su primjetili da im walkie-talkie sistem samo za kalamitet-sluzbe napravljen - ne funkcionira. Vatrogasci, policija, vojska i ostale sluzbe spasavanja nemaju sistem koji je 100 % pouzdan i to se dokazalo prosle godine kada je pao avion Turkish Airlinesa - nije se znalo tko pije tko placa. Komunikacija se prekinula i ljudi iz tih sluzbi su svojim privatnim mobitelima nazivali okolo. Drugi segment je svijest ljudi o mogucoj kalvariji. Buduci ovdje od malih nogu zive sa vodom, ljudi se navikli. U njima ne postoji niti zrnce straha od potopa, koji je , zapravo, vrlo vjerojatan uslijed "efekta staklenika", otapanja leda na polovima, mijenjanja svjetske klime itd...Najcrnji scenarij dizanja morske povrsine potapa gotovo cijelu Nizozemsku, osim malih krpica zemlje na sjeveru i nesto na jugu. Ali, oni se ne brinu. Da li su ignorantni, arogantni, previse bezbrizni ili lijeni...ne znam...
Ali znam da se ne mozes suprotstaviti bijesu prirode i trebali bi svi biti skruseni i maleni...U mislima i srcu sa ljudima u Japanu....
Pozdrav svima od mame iz Amsterdama !!! Pusa
četvrtak, 03.03.2011.
Ufatite lopova !!!!
Mjesto zbivanja: plocnik ispred moje zgrade
Ucesnici: dva vesela striceka i dva policajca na biciklu
Krim: pjevanje i malo preglasno prepucavanje kao posljedica intoksikacije alkoholom iliti po nasem "striceki su si malo previse popili"
Vrijeme zbivanja: prije 10 minuta
Obavljajuci u kuhinji kuhinjske poslove zacuh galamu izvana. Kako to nije neuobicajeno u Amsterdamu, nisam tome pridavala previse paznje. Ali galama se pojacavala, pa sam virnula preko balkona. Vidjeh tamo: policajca sa biciklima: dva, veselih sticeka: dva, od toga jedan ima lisice, pribijen uz zid sa nosem u mom postanskom sanducicu. Drugoga su pustili bez lisica jer je u to vrijeme pjevao nizozemsku himnu na sav glas, pa ga nisu htjeli ometat. Plus toga, bio je jedno 10 metara udaljen od ovoga u lisicama, pa se policajcima nije dalo trcat za njim, jer covjek lijepo pjeva i stoji na mjestu, uostalom, sa rukom na srcu, odjeven u narancastu jaknu (nacionalna boja). On je, onak veselo, izmedju kitica himne, vikao svom kolegi: "kompa, budi pristojan prema policajcima, ja dodjem odmah, samo da stavim navlaku na sjedalo mog bicikla!!!" i nastavi pjevat. Policajci cekaju. Dolazi policajac motorist. Blokira ulicu poprecno sa motorom. Opet cekaju. Dolazi drugi motorizirani policajac. Ostane sjedit na motoru, kao pojacanje. Za to vrijeme, jedan policajac u plavom, dakle biciklist-policajac, hoda onak nezainteresirano prema "pjevacu", okrece mu ruke na ledja, a ovaj i dalje pjeva. Bez otpora. U medjuvremenu dolazi i treci motor-policajac, taj vise nema gdje parkirati, pa se smjesta sa motorom na plocnik. Kordon se pojacao dolaskom policijskog "haps-kombija" sa jos dvoje polikajaka, pardon, jednom policajkom u uniformi i jednim u civilki, koji je zvakao sendvic. U daljini se cuje policijska sirena. Sad vec pomalo sa strahom promatram taj policijski "overkill" i ocekujem jos jedna policijska kola. >>Srecom, samo je prosao sa rotirkom pokraj svojih kolega, koji su uljudno odmakli svoje motore e da bi prosao kolega koji "eto, lovi prave kriminalce, dok se mi zekamo sa ovima glasnima !!...Utrpase veseli dvojac u kombi, uz grleni poklic "pjevaca" : "Cuvajte mi bicikl !!!!" I odose.
Osobno, nemam nista protiv ljudi koji popiju casicu vise. Dapace, ako se ne prekoraci granica, ljudi su veseliji, opusteniji i mozda kroz njihove roze naocale svijet vise nije tako surov. Druga stvar je kada to predje u ovisnost. Ondak je grdo. Ostadoh frapirana neki dan clankom u novinama : "Oko 10 % lijecnika ovisnici o alkoholu i drogama". Clanak navodi kako su , osim sto su ovisnici, i jako tvrdoglavi, jer lijecnik je zadnji koji ce sam sebi i drugima priznat da je ovisnik. I zato su ovi ovdje osnovali "prijavne punktove"- ali ne za javnost, nego da se lijecnici sami prijave i tako anonimno dobiju pomoc. I onda, kada se prelome i priznaju svom kolegi lijecniku da vole gledat u dno casice, taj isti lijecnik pomagac prizna da je i on "mokar sudrug u nevolji" i da i on nije neprijatelj maligana i tako se nas "originalni" lijecnik pobratimi i zavrse u nekom "kroegu" ili po domacem "prcvajzlu" na casici, dvije, tri... I zato su ovi sa "prijavnog punkta" odlucili i dosjetili se jadu i pozvali apotekare da prijave lijecnike koji malo previse lijekova za smirenje, uzbudjenje, spavanje, depresiju itd... sami sebi propisuju. I to ne da bi ih se pozvalo na red, nego da im se ponudi pomoc. A u medjuvremenu mogu slobodno prakticirati medicinu, pa ako i cujemo poneki "hik" ili cekamo da se lijecnik opce prakse probudi iz "tripa", moramo se tjesiti pomislju da imaju "prijavni punkt" i da ih je sigurno apotekarka prijavila !!!!
Veliki puljubac i voli vas mama iz Amsterdama !!!
subota, 19.02.2011.
Fraj
"Moja mala djevojcica puna je velikih zelja, bas kao sipak pun kostica, tako je puna veseljaaaa..."
Moja Pikulina (7, skoro 8) mi dodje danas:" Mama, ti si jednostavno moras uzeti fraj. Jedan dan. Ili cak dva dana. Ti stalno nesto pospremas, kuhas, ribas podove, stalno se s nama bavis. Moras malo misliti na sebe. A ne stalno na nas! " Ja, ostala bez rijeci, sto mi se jako rijetko dogadja.
Pitam: "A sto bih ja radila kada bih bila fraj ?"
Pikulina: "Pa, citaj neku knjigu, lijepo, vani na balkonu, na suncu (??? tu su joj se pobrkali loncici, sunca niti za lijek :), ili odi tamo gdje tete trce na onoj plasticnoj stazi u dvorani (fitness ???)"
Ja: " A tko ce kuhati ?"
Ona: "Tata. Ili Pikula i ja. Ali nam trebas govoriti sto trebamo raditi, onak po redu ! "
Kaze, " Ti si nikad nesto lijepo ne kupis, samo kupis nama, a ja bi htjela da ti imas neku haljinicu i da mi idemo zajedno u shopping i da ti ja izaberem nesto i da onda idemo na frizure i manikircajg !!! 
I ne samo sada, lijepo ti uzmi i na proljece jedan dan fraj, pa onda u ljeto. "
Vidjelo i dijete da mami para izlazi na usi. Pa se brine. Pa bi me uljepsala. Nemam joj srca rec da nema fajde. Mozda uz pomoc nekog carobnjaka iz Harry Pottera. Ali to su samo puste price..
Pusa i vama iz Amsterdama !
četvrtak, 17.02.2011.
Katarza
Eto, danas sam malo tuzna. Uslijed, sto objektivnih, sto subjektivnih okolnosti, ovaj dan dolazi kao kap koja je prelila casu, odlucila sam se za malu katarzu kroz blog.
Doista se vidi da zivimo u zemlji vjetrenjaca. Puno puta osjecam se kao Don Quijote, koji napada te "bestije" a one opet pobjedjuju.
Potkrijepit cu primjerima: vec sam spomenula da ce se ukinuti drzavna subsidija za specijalno skolovanje. Vjerojatno vam je termin poznat. To ovdje znaci skolovanje djece sa posebnim potrebama, sto invaliditetom, sto kronicnim i inim bolestima. Treba se ustedjeti oko 300 mil.eura i Ministrica ne odustaje od svoje nakane i ne da se smesti. Uz to, sto ce 6000 ljudi iz tog sektora izgubiti posao, javile su se i "obicne' skole, koje ce izgubiti kadrove koji su bili "pojacanje" unutar skole. A djeca, kojoj je takva pomoc bila nuzno potrebna a da bi izrasli u ponovrijedne clanove ovog drustva usprkos svojem hendikepu, oni su ostali totalno kratkih rukava. Skola, na koju Ministrica prebacuje dodatnu odgovornost i povecava obaveze, osjeca se neadekvatnom pruziti kvalitetno obrazovanje i tuzi se da ce morat povecat broj ucenika u razredima i da ne mogu garantirati da ce svaki ucenik dobiti adekvatno obrazovanje. Iz cega proizlazi da ce donekle kratkih rukava ostati i "obicna" djeca, koja ce osjetiti nedostatak paznje, vremena i zivaca kod ucitelja. Dobismo molbu od skole da se prikljucimo peticiji, tim vise sto je i Pikula jedan od "pogodjenih". Naravno da smo potpisali peticiju, koja trenutacno broji oko 145.000 supotpisnika, ali je gdja Ministar danas glasno i jasno izjavila da je nista ne moze pokolebati u toj odluci. Bah, sto je to bijednih 145.000 naspram cca 17 mil. stanovnika. Kako kaze jedan od supotpisnika : to je princip "brigo moja predji na drugoga" tj. danas uskratimo djeci pomoc, sutra stvaramo "otpadnike", sto od socijalizacije, sto od obrazovanja, trzista rada itd..Jos jedna odluka Ministrice povezana je i sa zatvaranjima brojnih knjiznica. Kaze da se smanjenjem broja knjiznica "stvara znatna usteda" sredstava koja mogu negdje drugdje biti bolje iskoristena...???? Sto to konkretno sve znaci za Pikulu: Pikula ostaje bez "vanjske"uciteljice koja radi s njim dva puta tjedno po sat vremena u sklopu skole. Buduci da je on znatno u zaostatku u odnosu na svoje vrsnjake, na taj nacin pokusavaju ubrzati njegovu integraciju u razredu, sto jezikom, sto gradivom koje je prilagodjeno njegovom stupnju motorike, verbalizacije i ostalog. Ne ide mu bas sjajno i njegova A. je (bila) uistinu posvecena svom zadatku. Pikula je zove svojom prijateljicom i njih dvoje su, tijekom ove 2-3 godine zajednistva, stvorili jednu vezu, mjesavinu autoriteta i blagosti sa njezine strane i gotovo slijepog povjerenja u sve sto A. kaze od strane Pikule. Pokusala sam mu objasniti sto ce se dogoditi, ali on ne shvaca, ne shvaca da A. vise nece doci slijedece godine i da ce se morati snalaziti sam u tom skolskom labirintu. Sto ga strasi. Jako. A time i mene. Naime, ja mu mogu i pomazem mu u ucenju, ali principe, metodiku, gradivo, gradaciju i sve ostalo prenosi mu skola. Tj. trebala bi. Mi bismo trebali bit samo pomocno sredstvo, nadopuna.
I tako je i moj Pikula danas tuzan. Pitao me da li bi pomoglo kada bi on svoj i Pikulinin dzeparac zbrojio i odnio A. samo da ona ne ode....Cak ga i skolski fotograf nije uspio oraspoloziti. Tako da ocekujemo jako seriozne fotografije mog Pikule.
U danasnjoj tugi se utopilo jos puno drugih problema, tako da je ta moja tuga pregolema narasla do jednog velikog jezera prepunog suza..Dosta mi je udaraca sa svih strana....
Eto, za danas zavrsavam ispovjest jedne neuroticne mame-kucanice koja bi samo htjela da joj cesce zakuca sunce na prozorcic. Pusa.
